Povijest bungee jumpinga

Povijest Bungee-ija

Legenda kaže da se bungee jumping pojavio na otocima Pentecost u Južnom Pacifiku. Za vrijeme Drugog svjetskog rata zapadnjaci su prvi puta došli na njihov otok i otkrili ovaj narod te njihov neobični ritual. Prema predaji, domorodac Tamalie je zlostavljao svoju ženu te je ona odlučila pobjeći. Pokušavajući se sakriti od njega, popela se na visoko drvo, no on ju je ubrzo pronašao i popeo se za njom. Dok se penjao, žena je zavezala lijane oko svojih gležnjeva i u trenutku kad ju je Tamalie pokušao uhvatiti, skočila s drveta. Tamaile je skočio za njom i kako ga ništa nije moglo zaustaviti od udara u tlo, izgubio život.

Od tog dana muškarci sela odlučili su da žena više nikad ne smije nadmudriti muškarca pa su počeli vježbati skokove s lijanama. Tako su sagradili 28 metarski toranj namijenjen skokovima. Svaki muškarac bi prije skoka obavio ritualno kupanje i tada se popeo na toranj. Njegovu ženu doveli bi do tornja gdje bi morala slušati kako suprug iznosi pred cijelim selom svoje pritužbe na nju. Nakon govora muškarac je morao skočiti glavom prema dolje kako bi dokazao svoju muškost. Tradicija se zadržala do danas i pretvorila se u pravu turističku atrakciju. Zapadni svijet je za ovaj običaj saznao tek 1955. iz reportaže Irvinga i Electe Johnson u časopisu Nacional Geographic.

Povijest modernog bungee jumping-a započela je 1. travnja 1979. kada su članovi Oxford Dangerous Sports Club-a izveli nekoliko ilegalnih skokova s 80 metarskog Clifton Bridge-a u Bristolu, Engleska. Ova atrakcija je podigla veliku prašinu u javnosti i glavne aktere smjestila na par dana u zatvor, ali bungee jumping je krenuo u osvajanje svijeta. Za priču su čuli američki vojnici koji su odlučili isprobati bungee jumping. Naime, američka vojska koristila je gumenu užad kao prigušnice pri otvaranju padobrana sa teškim teretima. Njihovim vojnicima je takva užad poslužila za prve skokove koji baš nisu bili ugodni, ali je stvar funkcionirala. Ovakve atrakcije počele su se pojavljivati sve češće po svijetu te je pojavljivanje prvog komercijalnog bungee site-a bilo samo pitanje vremena. Tako je 1989. godine, tada anonimni novozelandski pustolov A.J. Hackett, otvorio prvi komercijalni site u Queenstown-u na Novom Zelandu. Od tada do danas A.J. je postao svjetski priznati autoritet u bungee-u, usput zaradio pristojnu lovu, a do sada je na njegovim site-ovima širom svijeta skočilo preko 1 000 000 ljudi.

Master

Bungee u Hrvatskoj

U Hrvata se za bungee pročulo 90′-ih kad je otvoren prvi bungee site u Poreču. Skakalo se s 30 metarskog krana. Tada su akteri ove priče bili još srednjoškolci. Kroz sljedećih desetak godina Vilson Široka, Bruno Motik i Krešimir Hlede počeli su se baviti free climbingom, padobranstvom, raftingom i sličnim „glupostima“ koje njihove majke nisu odobravale. Negdje početkom 1999. pala im je na pamet ideja da na Šibenskom mostu otvore bungee site.

Kada bi bilo apsolutno iskreni, mora se priznati da je ideja bila „posuđena“ od tadašnjeg Vilsonovog i Krešimirovog šefa kod kojeg su navedena dvojca radili kao rafting skiperi. Slijedećih desetak mjeseci njih dvojca su istraživali i učili i na kraju odlučili ideju realizirati. Projekt je krenuo krajem 1999. godine.

Prvi investitori su naravno bili roditelji koji su kroz suze posudili novce govoreći: „Ove pare nikada nećemo više vidjeti“. Kao i svaki projekt koji išta vrijedi, ostali su brzo bez para pa je preostalo jedno jedino razumno rješenje: Krešimir je posudio novce od svoje bake (iste one novce koje je baka čuvala za svoj sprovod).

< Kako i u svim dobrim pričama, bilo je tu dobričina koji pomognu kada najviše treba, red je da ih se ovdje spomene. Na put iz Zagreba prema Šibeniku, u pretrpanom kombiju, toj srpanjskog jutra krenuli su Vilson, Krešo i Ivan Kusalić, prijatelj iz škole koji je posudio bušilicu za most i pomalo iz znatiželje otišao sa njima u Šibenik. Ivan je bio od velike pomoći i tako se i našao na antologijskoj slici koja je snimljena u Krešimirovom dvorištu dvije minute prije polaska. Sve to se ne bi desilo ni bez Job Zlatka koji je, kada je čuo ideju, samo dobacio ključeve od legendarnog MB 100 kombija i rekao: „Momci, vratite ga kada budete gotovi“.

Bušenje mosta, blago rečeno, nije išlo po planu. O postavljanju ostatka opreme da i ne govorimo. Na sreću, tu u priču opet dolaze dobri ljudi. Dok su akteri ove priče bespomoćno stajali na mostu jer nisu imali struje za bušilicu, ničim izazvani stali su na mostu Ante Šupe i Dario Šupe. Otac i sin iz Šibenika, oboje električari i jedni od najvrjednijih ljudi na planeti. Ponudili su pomoć i slijedeće jutro Ante je pritiskao veliku HILTI bušilicu i radio rupe na mostu. Ne treba napomenuti da se iz ovog susreta razvilo prijateljstvo za cijeli život.

Nakon toga, uslijedilo je testiranje (čitaj bacanje vreća napunjenih kamenjem) i tek kada je u blagajni ostalo doslovce 22,00kn, Vilson je rekao da će skočiti ako mu se nabavi kaciga. Kacigu za skuter je posudio dobar prijatelj Frane Gončin i 28.07.2000. Vilson Široka bio je prva duša koja je poletjela niz most. Na opće zadovoljstvo svih još uvijek je među živima i može Vam ponuditi doživljaj za koji mnogi kažu da je bolji od seksa. No nemojte nam vjerovati, prosudite sami i rezervirajte svoj termin već danas.